Ko su volonteri Agora centra? Mladi ljudi koje vrijedi upoznati! Priča Suane Huremović

Suana Huremović je dugogodišnja volonterka i članica Agora Udruženja. Njena volonterska i aktivistička priča počela je 2013. godine u učionici Agora centra, kada je prvi puta samostalno vodila čas, a godine aktivizma i vrijednog rada, te ulaganja u sebe, u Agora centar i zajednicu doveli su je do članstva u Skupštini Udruženja.

Kada si započela svoj angažman u Agora centru i zbog čega?
Imala sam priliku da budem u društvu jedne volonterke iz Agora centra, koja je pričala svoju volontersku priču, svoju viziju ljepšeg svijeta. Svijeta u kojem vladaju vrijednosti za koje počesto pomislimo da su na rubu izumiranja (zajedništvo, razumijevanje, demokratičnost, otvorenost, ravnopravnost i briga za vlastiti i društveni razvoj). Pronašla sam se. Željela sam biti dio Agorinog tima i putem programa neformalne edukacije osnaživati i jačati kompetencije i vještine pojedinaca, posebno mladih. A, ujedno i vlastite.

Od 2013. godine sam dio Agorinog tima. Voditeljica sam kursa njemačkog jezika, članica Razvojnog tima, te članica Skupštine Agora centra.

Kako je angažman u Agori utjecao na tebe?
Oduvijek sam voljela jezike. Znate kako kažu:” Koliko jezika znaš, toliko i vrijediš.” Treba se voditi time, jer jezici otvaraju vrata i stvaraju nova poznanstva i prijateljstva. Lijep je osjećaj biti u stanju i u prilici prenositi svoja znanja i vještine drugim ljudima koji će, nadalje, to znanje moći koristiti u svrhu svog ličnog ili profesionalnog razvoja.

Ljudi cijene inovativne metode, jednake i ravnopravne pristupe. A, upravo je to ono za šta se u Agori zalažemo. Svaki polaznik edukativnog programa je bitan i važan, stoga se mi kao voditelji kurseva uvijek trudimo svakom od polaznika pružiti priliku da pokuša biti najbolje izdanje svoga bića. Da misli, da uči, da spoznaje. To mijenja njih, ali mijenja i nas. Čini naš krug poznanika većim, a naš krug kompetencija i vještina jačim. Polaznici dođu da nauče strane jezike, a nesvjesno (i oni i mi voditelji) učimo o poštivanju i prihvatanju različitosti. Još kad svemu navedenom dodate dozu opuštenosti i dozu smijeha, ne možete ne biti pozitivni i sretni.

Misliš li da su mladi u našoj zajednici dovoljno aktivni?
Mislim da nisu. A, mogli bi biti. Najlakše je biti pasivan i očekivati da će se stvari same promijeniti. Neće. Treba poći od sebe. Treba ulagati u sebe, razvijati afinitete, nadograđivati znanja i sticati nova. To su resursi koji su nepresušni i ključni za postizanje promjena. A, nije li i Gandhi rekao: ”Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.” Aktivnim učestvovanjem u zajednici stvaramo temelje za bolje sutra, svima nama.

Zašto većina mladih nije aktivna?
Rekla bih da je društvena svijest mladih u velikoj mjeri iskrivljena, jer smatraju kako vrijednost nekog rada ili angažmana proizilazi isključivo iz novca. Ali, vjerujem da postoje i oni mladi ljudi koji razmišljaju izvan tih materijalnih okvira, koji bi htjeli da se aktiviraju i koji bi htjeli nešto uraditi za sebe i za druge samo nisu u dovoljnoj mjeri informisani o mogućnostima. Zato treba javno i često govoriti o pozitivnim iskustvima mladih ljudi koji su aktivni članovi društva. Svijet je pun pozitivnih priča. Treba ih iznositi. I treba stvarati nove, i biti dio istih. Treba govoriti o mladima koji su, mijenjajući druge, promijenili i sebe. I koji u tom procesu nisu stekli materijalna bogatstva, već ona mnogo značajnija. Stekli su nova prijateljstva, nova iskustva, nove spoznaje. A, to je neprocjenjivo.

Da li bi nešto htjela poručiti mladim ljudima i budućim volonterima?
Uključite se. Družite se. Budite aktivni. Budite pokretači pozitivnih promjena u društvu.